Strašan je onaj osječaj samoće in nemoći. Probudila sam se jutros i pogledala oko sebe. Nigdje nikoga. Odjednom sam shvatila da nije tako samo danas, svaki dan je isti. Sva ta prijateljstva su lažna. Sve sama iluzija. Usputni prolaznici... Sve je teže ustati i znati da će dan opet biti istikao i svi do sada. Ništa se neće promijeniti.
Svi koje volim su krenuli dalje. Samo sam ja tu. Stojim na mjestu.
Ja sam kriva. Tjeram ih od mene. Oduvijek je bilo tako. Tko god se sprijatelji sa mnom ode. Ja već nađem načina da ga otjeram. Ne vjerujem mu. Ne govorim istinu. Nisam lijepa. Nisam simpatična. Nisam netko za koga se vrijedi boriti. Za koga vrijedi ostati. Ja sam nitko.
Ne mogu ti reci
budi mi prijatelj, mogu ti jedino reci
bit ću ti prijatelj.
Znam da imam i previše mana za tebe. I znam da nisam ni upola dobra za tvoje kriterije. Ja sam tebi povjerila svoje tajne, misli i darovala pola moga srca. Ne osuđujem te niti sam ikad to namjeravala učiniti. I ja sam se trudila i ja sam sve učinila da se ne dogodi to što se dogodilo. Još i danas se nadam da ćeš se vratiti i zagrliti me, kao prijatelja. Taj mali zagrljaj bio bi mi dovoljan, zaokrenula bi moj svijet na bolje. Jer svijet bez tebe i bez tvoj osmjeha je zaista prazan.
Volim te.
Osjecam pritisak, bol u srcu. Osjecam da ne pripadam ovdje, ovome vremenu, ovom mjestu, ovim ljudima. Osjecam umor, veliki pritisak u srcu, otkucaje srca. Ono se bori da preživim ove dane, ovaj život.. Oduvijek mi bol, izdaja i laž daju inspiraciju za pisanje. Oduvijek se osjecam izgubljeno. Tražim svoj put vec i predugo. Vec predugo tražim nekoga svog. Ova praznina u mom srcu traži nekoga. I previše puta je krivo odabrala, brzopleto. Dahce za bilokim. Nikada, zapravo, nije ni bila popunjena. Gadi mi se ovo moje jadanje. Rijeci same izlaze. Zasto bas ovdje srce otvaram, to ne znam. Valjda lakse mi je jer Te ne poznajem. I znam da pazljivo me slusas, lice mi ne poznajes, a ni ime ti nije poznato.
Danas cu ipak nabaciti osmjeh. Neka misle da je sve u redu. Da sam covjek bez briga. Zaboraviti svaku rijec koja me je povrijedila.
Teško nositi je oklop što me štiti od drugih, a ispod njega ne čuje se moj vrisak.
We’ve started to fight our war. Just know that no matter what happens, I’m fighting for you. I’ll clean up my mistakes. You’re my happily ever after. You. That is all it ever was.
Love,
Me.
Osmijeh boli.
Tišina još i više.
Gledamo se. Šutimo.
Nema ništa između nas.
Jedino daljina nas razdvaja.
Toliko smo blizu jedno drugome.
Toliko si daleko od mene.
Nestaješ preda mnom.
Ostaješ zauvijek tu.
Boliš i dalje.
Zauvijek.
Opet isti snovi, iste nade. Bila sam
tvoja, ponovno. Tako stvarno. Svaki atom mog bića osjetio je ponovno taj dodir. Osjecala sam radost. Trajalo je cijelu vječnost, a samo jedan san. Boliš me!
Mogla bih provesti cijeli svoj život sanjajući tebe. Ne želim se probuditi, jer nedostaješ mi. Nedostaješ mi toliko da to boli. I kad me pitaju za tebe trnci prođu tijelom, ali ne pokazujem da mi je stalo. Nimalo.
Samo jedna riječ bila bi dovoljna. Jedna. I vratilo bi se sve, ponovno.
Toliko želim da ti netko kaže koliko mi je još uvijek stalo, da shvatiš, da kažeš te rijeći, vrati se...
A opet.. Imaš nju, imam
njega. Sve je krenulo dalje. A za mene stalo onog trena kad smo se rastali.
Zauvijek čekajući na
njega.
Svako ima svoju tugu. I svakome se njegova čini tužnijom od tuđih.
Ne ide. Ružna. Glupa. Smotana. Beskorisna. Odurna. Umišljena. Dosadna. Nevoljena. Nepismena. Loše. Užasno. Bespotrebno. Beskorisno. Moje postojanje.
Nestalo je. Ishlapilo je. Prokleto agregatno stanje.
Kolko te imam, nemam te. Kliziš mi niz ruke.
Umorne su ruke. Od traženja. Neimanja.
Volio si nekad dodire tih ruku. Više ne.
Imaš nju. Imam njega. Nema nas.
Bezbolno. Hladno. Beznačajno.
Padam. Pjevam. Plačem.
Šutim. Šutiš. Pogledi.
Sjećanja ostaju.
Zauvijek. Tu.
Nestajem.
Zivjeti. Osjecati. Voljeti. Uzalud.
It's the hardest thing that I ever have to do to walk away from you when I wanna hold you.
Zivjeti, a ne imati nikoga, uzalud je. Zivim sama, za sebe, za nikoga drugoga. Htjela bih zivjeti za nekoga svoga, za nekoga koga mogu zvati
ljubavi
, za nekoga tko ce voljeti me i zivjeti za mene. Sanjarim, znam, uzalud.
Wherever you go whatever you do I want you to know that you're on my mind.
Gubim razum. Misli mi skakucu. Ne znaju gdje da se smjeste. Zar sam zaista toliko luda kao što govore? Znam da jesam. Znam da nisam jedna od onih koje se bez razloga smiju, znam da nisam ljubazna dovoljno, znam da nisam otvorena, znam da se ne ulizujem svima i da ne zelim svakome biti najbolja. Znam da sam drugacija, ali ne i posebna. Znam da nemam nikoga.
Just let go of your hand it's the hardest thing
Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se vise.
Gdje smo stali? Kuda smo krenuli? Gdje su se naši putevi razdvojili? Posljednji pogled bacam za sobom. Ostavljam tišinu da odzvanja. Ne zaustavlja me, niti me pozdravlja.Tišina mi se zalijepila za lice.
Vrijeme je izgubilo svoj značaj. Prebrzo, prekasno, shvatila sam. Još uvijek nalaziš se tu, duboko, u mome srcu. Mada ne znaš, tu si. Zar ne osjecas? Zar te ne boli kada te potisnem, dublje, dublje. Ne. Znas da imas to mjesto u mome srcu. Prvo i najbolje. Zauvijek.